Spavala do 6 ujutru, luksuz nema sta..bolje nego do 2, zadovoljna sam. Krenem u kupovinu sve sa decijim kolicima i ponosnim osmehom na licu, udjem u Market, preslisavam se sta sve treba da kupim, odjednom osetim neki pogled na sebi. Okrenem se i vidim primer savrsenog muskog bica koji ne skida pogled sa mene. Ne poznajem ga. Gledam ja njega i gleda on mene. Prelep, visok, sa pomalo neobicnim crtama lica. Mislim u sebi zasto sam bas sad izasla iz kuce sa rascupanom kosom, bez trunke sminke i kucnim trenerkama i zasto ovaj Apolon gleda bas u mene. Hm, nekako sam se stidela. Sklonim pogled, i krenem brzo dalje. Dosla sam do kase, vidim nema ga vise...izadjem na parking i krenem ka autu. Odjednom on koji pakuje kupljene stvari u svoj gepek i onako povremeno baca pogleda ka meni. Opet sam izbegavajuci njegov pogled nastavila dalje, dosla do svog auta i krenula, bacila pogled ka njemu i opet me je gledao..mozda je nesto hteo da mi kaze. Verovatno nikad necu uspeti da saznam...nepravda.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen